Elem, sinoć mi Tajler reče: "Nemoj biti toliki pesimista", lebac ti poljubim koliko osećanja se promeni u čoveku u roku od 1. minuta pa to je strašno. Jbg, ne može čovek biti objektivan u takvim trenucima.
Što se tiče utakmice, očekivano, ništa novo viđeno sa njihove strane. Posed, posed, pas, pas i ništa konkretno. Želja nam se ispunila, dali smo gol na vreme i odmah smo imali aktivan rezultat, međutim, Miloje se opredeljuje da ekipa brani to i da čeka kontre preko Boaćija, Marina, Ivanića i Vukanovića. Po ko zna koji put se pokazalo da mi to ne znamo da radimo. Povlačili smo se i na kraju smo se uvukli Borjanu u krilo, što se videlo i po tome na koji način smo primili gol. Odbrana je zaista bila na visini zadatka, kod gola nije Rodić mogao ništa, crnac je jak ko Rambo, razgrnuo je dvojicu i ćušnuo loptu u gol. Gobelja ponovo doktorski, Rodić dobar, iskreno nije mi jasno da li je ulazak Žandera iznenađenje ili Rodić stvarno ima problem sa spremom i igra rovit. Ono što je najbitnije, iskristalisao nam se štoperski par (Degenek, Milunović), jako dobro su preuzimali i držali liniju i prostor. Međutim, Milunović je stvarno ispao amater sa onakva dva žuta kartona i to u ovakvoj utakmici. Nema šta, oba žuta čista ko suza. Pankov
Borjan je sinoć imao svoje veče i upisao je sebe zlatnim slovima u istoriju, čista 10ka, sem onog ispucavanja u 119. minutu
Elem, sa Jangerima prva u Švici, konačno da jednom imamo priliku da stvari rešavamo kod kuće. Po mom mišljenju, na papiru su slabiji od Kopenhagena i ako su nam ovde šanse bile 50-50 sa Jang bojsom idu 60-40 za nas, ali ne igra se na papiru i ne igraju procenti, već trenutna inspiracija tima ili pojedinca iz tima.
Evropu u džepu imamo, to je najbitnije.