FK Crvena zvezda
Posted: Mon Jul 29, 2019. 2:19 pm
Braćo cigani, nek nam je srećna nova sezona. Udarićemo jedan osvrt na prethodnu sezonu koja je konačno zaličila na ono što svi konačno želimo sa našim timom.
Ono što je obeležilo je svakako ulazak u Ligu šampiona i želja da to ponovimo i u sledećoj, ovoj sad već tekućoj sezoni. Krenimo redom, sezonu smo počeli u Rigi u Letoniji. Kao i uvek kada se počinje u prvom kolu obično bude neko egzotično putovanje na istok Evrope. U Rigi nas je dočekao malo poznati Spartaks iz Jurmale, teška utakmica, prva takmičarska u sezoni i čuvene teške noge. Rezultat 0-0, solidna igra, ali ako se uzme u obzir protivnik, očekivali smo pobedu. Nakon toga dolazi Beograd, celu utakmicu se mučimo i obilazimo oko šesnaesterca. Međutim uspevamo da slomimo Spartaks i da se probijemo u 2. krug kvalifikacija. Druga utakmica, ponovo istok i ponovo stara sovijetska škola, Suduva iz Marijanpolja. Uz dve solidne partije 3-0 (Beograd), 2-0 (Litvanija)
Prvi ozbiljan ispit Spartak iz Trnave. Prvu utakmicu igramo u Beogradu pred skoro 38 000 ljudi. Osećalo se na toj utakmici da su ljudi željni nečeg velikog i konačno da probijemo tu barijeru. Gledamo odličnu utakmicu i u 23. minutu penal za nas koji hladnokrvno rešava Ben. Međutim, svega minut i po posle primamo gol koji se ispostavlja kao konačnih 1-1 i bojazan pred revanš. Detalj koji se pokazao pogrešnim, jeste koreografija koju smo posvetili Ratku Mladiću, zbog koje smo kasnije bili kažnjeni sa 72000 hiljade evra i praznim tribinama. U Slovačkoj smo imali identičnu situaciju kao u Beogradu. Domaćin poveo, a gost praktično u sledećm napadu izjednačio. Utakmica ide u produžetke gde Radonja rešava utakmicu nakon odlične akcije. Imali smo i dosta sreće jer su nas slovaci stisli do kraja pa smo se branili kako smo stigli. Na kraju, zasluženo odlazimo u predvorje Lige šampiona.
Red bull Salcburg, ni dan danas nije jasno kako smo ih smantali u Austriji za 3 i po minuta. Posle 0-0 u Beogradu pred praznim tribinama mi odlazimo u Austriju sa Ligom Evrope u džepu i Ligom šampiona u nadi. Nada nam se isplatila neopreznost austrijanaca i naša napaljenost bila je dovoljna da za 3 i po minuta od 2-0 stignemo do 2-2 i rešimo da odemo u LŠ.
Tamo nimalo laki protivnici, žreb nam donosi Liverpul, Napoli i PSG. Ispostavilo se najteža grupa u celom takmičenju. Sem Pariza, nismo se obrukali ni u jednoj utakmici već smo se svuda muški pobili. Liverpul = Istorija koju smo iskrojili i pobeda o kojoj će se pričati, kao i o junaku te utakmice Milanu Pavkovu.
Nešto što je obeležilo kraj sezone je odlazak kapitena Nenada Milijaša u zasluženu penziju.
I mrlja na celu sezonu, okretanje istorije i pripisivanje titule iz 1946. godine, na silu ili ne, nekako ostaje da to nije trebalo dirati, već da ova sezona bude sezona kada ćemo slaviti treću zvezdicu, proleće u Evropi i duplu krunu.
Ono što je obeležilo je svakako ulazak u Ligu šampiona i želja da to ponovimo i u sledećoj, ovoj sad već tekućoj sezoni. Krenimo redom, sezonu smo počeli u Rigi u Letoniji. Kao i uvek kada se počinje u prvom kolu obično bude neko egzotično putovanje na istok Evrope. U Rigi nas je dočekao malo poznati Spartaks iz Jurmale, teška utakmica, prva takmičarska u sezoni i čuvene teške noge. Rezultat 0-0, solidna igra, ali ako se uzme u obzir protivnik, očekivali smo pobedu. Nakon toga dolazi Beograd, celu utakmicu se mučimo i obilazimo oko šesnaesterca. Međutim uspevamo da slomimo Spartaks i da se probijemo u 2. krug kvalifikacija. Druga utakmica, ponovo istok i ponovo stara sovijetska škola, Suduva iz Marijanpolja. Uz dve solidne partije 3-0 (Beograd), 2-0 (Litvanija)
Prvi ozbiljan ispit Spartak iz Trnave. Prvu utakmicu igramo u Beogradu pred skoro 38 000 ljudi. Osećalo se na toj utakmici da su ljudi željni nečeg velikog i konačno da probijemo tu barijeru. Gledamo odličnu utakmicu i u 23. minutu penal za nas koji hladnokrvno rešava Ben. Međutim, svega minut i po posle primamo gol koji se ispostavlja kao konačnih 1-1 i bojazan pred revanš. Detalj koji se pokazao pogrešnim, jeste koreografija koju smo posvetili Ratku Mladiću, zbog koje smo kasnije bili kažnjeni sa 72000 hiljade evra i praznim tribinama. U Slovačkoj smo imali identičnu situaciju kao u Beogradu. Domaćin poveo, a gost praktično u sledećm napadu izjednačio. Utakmica ide u produžetke gde Radonja rešava utakmicu nakon odlične akcije. Imali smo i dosta sreće jer su nas slovaci stisli do kraja pa smo se branili kako smo stigli. Na kraju, zasluženo odlazimo u predvorje Lige šampiona.
Red bull Salcburg, ni dan danas nije jasno kako smo ih smantali u Austriji za 3 i po minuta. Posle 0-0 u Beogradu pred praznim tribinama mi odlazimo u Austriju sa Ligom Evrope u džepu i Ligom šampiona u nadi. Nada nam se isplatila neopreznost austrijanaca i naša napaljenost bila je dovoljna da za 3 i po minuta od 2-0 stignemo do 2-2 i rešimo da odemo u LŠ.
Tamo nimalo laki protivnici, žreb nam donosi Liverpul, Napoli i PSG. Ispostavilo se najteža grupa u celom takmičenju. Sem Pariza, nismo se obrukali ni u jednoj utakmici već smo se svuda muški pobili. Liverpul = Istorija koju smo iskrojili i pobeda o kojoj će se pričati, kao i o junaku te utakmice Milanu Pavkovu.
Nešto što je obeležilo kraj sezone je odlazak kapitena Nenada Milijaša u zasluženu penziju.
I mrlja na celu sezonu, okretanje istorije i pripisivanje titule iz 1946. godine, na silu ili ne, nekako ostaje da to nije trebalo dirati, već da ova sezona bude sezona kada ćemo slaviti treću zvezdicu, proleće u Evropi i duplu krunu.