Ovako, Trinkijeriju je kao cilj postavljen povratak u EL. Dakle, opredeljenje kluba je bilo da se vratimo u EL po svaku cenu, a ne da se razvijaju mladi igrači. Trinkijeri se ponašao u skladu sa ciljem kluba.
Drugo, koje mlade igrače je to mogao da razvija? Ono malo talenata što valja ili uzme Miško ili vrlo rano idu u inostranstvo. Ovo što ostane je realno gledano škart. Probalo se sa Pecarskim koji je završio u Borcu, Trifunović može da bude igrač nivoa Dangubića i ništa više od toga, jedan Tanasković je u Igokei drugi u Dunavu iz Stare Pazove, Tadija Tadić je u Zlatiboru, Đorđe Pažin u Borcu iz Banja Luke, Sani Aranitović igra u izvesnoj Dzukiji u Litvaniji. Sve su to svojevremeno bili tzv. talenti koje je gušio debeli Italijan, a teško da će neko od njih postati legitiman EK igrač. I da je hteo, Trinkijeri nije imao koga da razvija.
A opet postoji primer Vanje Marinkovića koji je najbolju košarku u Partizanu igrao baš pod Trinkijerijem.
Treće, za to što si razvio mladog igrača se ne dobija nikakav trofej. Eventualno nekad može da se dobije neko sitno obeštećenje ali i to je retkost u košarci. I moj omiljeni argument, nije ostavio ništa iza sebe
Pa svaki trener gleda da napravi što bolji rezultat dok je on u klubu, a ne da svom nasledniku ostavlja kule i gradove.